1) je li stevija sigurna za dijabetičare?
da, stevija i steviozid koji se koriste kao zaslađivač apsolutno su sigurni (boeck-haebisch, 1992.). kronična studija chana i sur. (2000.) s ljudskim dobrovoljcima pokazao je da se biokemijski parametri krvi nisu promijenili s 250 mg steviozida tri puta dnevno tijekom 1 godine.

2) jesu li šećerni dijelovi steviozida sigurni za dijabetičare?
steviozid, glavna slatka komponenta stevije, oko 300 puta je slađi od konzumnog šećera. stoga je potrebno koristiti samo male količine za zaslađivanje. ne preuzimaju ga crijeva i ne metaboliziraju ga enzimi gastrointestinalnog trakta budući da su šećerne veze u steviozidu b-glukozidne veze. međutim, bakterije ljudskog debelog crijeva razgrađuju ga na steviol i šećerne dijelove. za zamjenu za ukupnu količinu dodanog šećera u hrani (± 131 g po osobi dnevno u belgiji) potrebno je manje od 400 mg steviozida dnevno. to znači da se u debelom crijevu samo oko 240 mg glukoze oslobađa iz 400 mg steviozida. može se procijeniti da oko 1/3 te glukoze metaboliziraju bakterije debelog crijeva, 1/3 se izlučuje, a oko 1/3 se uzima (± 80 mg), što je naravno zanemariva količina glukoze. vidi također faq o steviolu.

3) je li steviozid kancerogen?
ne. steviozid se ne preuzima u crijevima i ne metabolizira ga enzimi gastrointestinalnog trakta. međutim, bakterije ljudskog debelog crijeva razgrađuju ga na steviol i šećerne dijelove. dokazano je slabo mutageno djelovanje steviola (samo 90 % čistoće) u jednom osjetljivom soju salmonella typhimurium tm 677, ali to ne znači da bi steviozid koji se koristi kao zaslađivač sam po sebi trebao biti kancerogen, čak i ako se steviozid transformira u steviol pomoću bakterija u debelom crijevu! aktivnost steviola u salmonella typhimurium tm677 bila je vrlo niska i iznosila je samo oko 1/3000 aktivnosti 3,4-benzopirena, a aktivnost steviol metil estera 8,13 laktona bila je 1/24500 aktivnosti furilfuramida (terai et al. , 2002). iako je u vrlo osjetljivom soju s. typhimurium tm677 utvrđeno slabo djelovanje steviola i nekih njegovih derivata, autori su zaključili da je svakodnevna uporaba steviozida kao zaslađivača sigurna. štoviše, prisutnost u krvi kemijski sintetiziranih derivata steviola nakon hranjenja steviozidom uopće nije dokazana. vrlo visoke doze steviola (90% čistoće) intubirane hrčcima (4 g/kg tjelesne težine), štakorima i miševima (8 g/kg tjelesne težine) nisu inducirale mikronukleus u eritrocitima koštane srži muških i ženki. međutim, te su doze pokazale određeni citotoksični učinak na ženke, ali ne i na mužjake svih liječenih životinjskih vrsta (temcharoen et al., 2000.). nije isključeno da je toksičnost posljedica 10% prisutnih nečistoća.
sigurnost oralnog steviozida u odnosu na kancerogenu aktivnost dokazuje rad yamade i sur. (1985), xili et al. (1992), toyoda i sur. (1997) i hagiwara et al. (1984) sa štakorima. zabilježeni su vrlo značajni inhibicijski učinci steviozida na poticanje tumora pomoću 12-o-tetradekanoilforbol-13-acetata u karcinogenezi kože miševa (yasukawa et al., 2002.). steviozid je pokazao značajne inhibitorne učinke na dvostupanjsku karcinogenezu mišje kože in vivo induciranu 7,12-dimetilbenz[a]antracenom (dmba) i 12-o-tetradekanoilforbol-13-acetatom (tpa). steviozid je također inhibirao karcinogenezu mišje kože koju je pokrenuo peroksinitrit (konoshima i takasaki, 2002). autori su zaključili da bi steviozid mogao biti vrijedan prirodni zaslađivač kao kemopreventivno sredstvo protiv kemijske karcinogeneze. godine 1999. jecfa je jasno naveo: "steviozid ima vrlo nisku akutnu oralnu toksičnost. oralna primjena steviozida u prehrambenoj koncentraciji od 2,5% štakorima tijekom dvije godine, što je jednako 970 i 1100 mg kg-1 bw dnevno u mužjaka i ženki , respektivno, nisu imali značajan učinak. smanjeni dobitak na tjelesnoj težini i stopa preživljavanja uočeni su pri prehrambenoj koncentraciji od 5% steviozida. u dugotrajnoj studiji nije bilo naznaka kancerogenog potencijala... štoviše, nikada se nisu pojavila izvješća koja bi dokazala da korištenje stevije ili steviozida povećava broj karcinoma u populaciji, čak i nakon vrlo dugog vremena korištenja (npr. paragvaj: više od 500 godina, japan: više od 25 godina, južni koreja: 16 godina, brazil: 13 godina, kina: 12 godina ili sad: od 1995. dopušteno kao dodatak prehrani).

4) koliko će steviola preuzeti debelo crijevo?
ako se sav dodani šećer (131 g/dan) zamijeni steviozidom, što je gotovo nemoguće, tada je potrebno oko 400 mg steviozida dnevno. razgradnjom u debelom crijevu dobiva se oko 160 mg steviola. oko 90 % nastalog steviola izlučuje se fecesom. male količine steviola preuzima debelo crijevo i konjugira se da bi se izlučio urinom. u hrčaka hranjenih s 250 mg steviola/kg tjelesne težine, koncentracija slobodnog steviola od oko 102 µg/ml plazme nije imala štetnih učinaka. u ljudi se nije mogao otkriti slobodni steviol u plazmi nakon oralne primjene 750 mg steviozida po osobi dnevno (± 12 mg/kg tjelesne težine). maksimalna vršna koncentracija konjugiranog steviola bila je oko 20 µg/ml, tj. daleko ispod vrijednosti koje se smatraju sigurnima za hrčke. budući da će se dnevno koristiti manje od 400 mg steviozida, ta će vrijednost biti prilično ispod 10 µg/ml. konjugirani derivati ​​steviola izlučuju se urinom.

5) je li stevija sigurna za pacijente s fenilketonurijom (pku)?
da, stevija i steviozid su apsolutno sigurni jer je kemijska struktura steviozida diterpenski glikozid koji se potpuno razlikuje od aspartama.

6) stevija i krvni tlak
u studiji na ljudima, steviozid (250 mg tri puta dnevno) primjenjivan je 1 godinu na 60 dobrovoljaca s hipertenzijom (chan i sur., 2000.). nakon 3 mjeseca sistolički i dijastolički krvni tlak značajno su se smanjili, a učinak je trajao tijekom cijele godine. biokemijski parametri krvi, uključujući lipide i glukozu, nisu pokazali značajne promjene. nisu primijećeni značajni štetni učinci i procjena kvalitete života nije pokazala pogoršanje. autori su zaključili da je steviozid dobro podnošljiv i učinkovit spoj koji se može smatrati alternativnom ili dopunskom terapijom za pacijente s hipertenzijom. iako je krvni tlak snižen, nisu uočeni nikakvi učinci na mušku potenciju, što je karakteristika koja poboljšava kvalitetu života! u liječenoj skupini prosječni krvni tlak na početku istraživanja bio je oko 166/102. do kraja studije, ovo je palo na 153/90. nasuprot tome, u skupini koja je primala placebo nisu primijećena značajna smanjenja. liu i sur. (2003.) izvijestili su da je temeljni mehanizam hipotenzivnog učinka primijenjenog steviozida kod pasa (200 mg/kg tjelesne težine) bio posljedica inhibicije priljeva ca2+ iz izvanstanične tekućine.

7) je li istina da stevija ili steviozid utječu na reprodukciju?
nimalo! rezultate smanjenja stope živorođenih u štakora (planas i kuc, 1968) dekoktima stevije opovrgnuo je shiotsu (1996) koji je proveo pouzdanije pokuse s mnogo više životinja koristeći metode koje su bile što je moguće sličnije metodama koje su koristili planas i kuc. nije pronađen nikakav učinak na opće stanje, tjelesnu težinu, potrošnju vode, broj živorođenih ili veličinu legla. nisu pronađeni učinci steviozida na plodnost ili reprodukciju kod miševa, štakora ili hrčaka (ref.: vidi toksikološke studije).
dok je melis (1999.) sugerirao moguće smanjenje plodnosti mužjaka štakora vrlo visokom dozom ekstrakta stevije, oliveira-filho et al. (1989.) koji su davali ekstrakte sa sličnim sadržajem steviozida izjavili su da sigurno nema utjecaja na mušku plodnost. nije sigurno da su opaženi učinci bili posljedica steviozida prisutnog u ekstraktu. također treba spomenuti da su korištene koncentracije ekstrakta bile izrazito visoke, na početku pokusa čak 5,34 % tjelesne težine (ili oko 5,3 g steviozida/kg tjelesne težine). za odraslu osobu od 65 kg to znači 3,47 kg suhih listova stevije ili oko 34,7 kg svježih listova/dan, dakle više od 50% tjelesne težine! značaj takvih eksperimenata u kojima je ispitana samo jedna ekstremno visoka koncentracija treba biti upitan. melisovi rezultati također su u suprotnosti s rezultatima velikog broja drugih istraživača, koji nisu mogli otkriti nikakav učinak na plodnost mužjaka ili ženki.

8) koliko stevije ili steviozida smijete konzumirati dnevno?
izračunat je prihvatljivi dnevni unos (adi) od 7,9 mg steviozida/kg tjelesne težine (xili et al., 1992). međutim, ovaj adi treba smatrati minimalnom vrijednošću budući da autori nisu testirali koncentracije steviozida veće od 793 mg/kg tt. iz različitih studija kronične toksičnosti može se zaključiti adi od 20 mg/kg tt (sigurnosni faktor 100). čak i adi od 7,9 mg/kg tjelesne težine znači da osoba od 65 kg može konzumirati 513 mg čistog steviozida dnevno. za zamjenu svih dodanih šećera u hrani (oko 131 g/dan), što je gotovo nemoguće, potrebno je manje od 436 mg steviozida. ova količina iznosi oko 4,36 g sušene stevije
listovi (10% sadržaja sladila).

9) koliko osušenih listova stevije ili koliko steviozida treba koristiti za zaslađivanje?
sve ovisi o sadržaju sladila u osušenim listovima stevije. to može varirati između 6 i 15 % suhe težine. stoga su osušeni listovi između 18 i 45 puta slađi od šećera. to znači da 100 g suhog lišća (6% steviozida) odgovara 1800 g šećera ili 4500 g šećera (15% u lišću).
čisti steviozid koristi se samo u prehrambenoj industriji i ne prodaje se u trgovinama. uvijek se miješa s drugim spojevima kako bi se razrijedila ekstremna slatkoća i olakšalo vaganje u kuhinji. ovisno o tome koliko je smjesa dodano, slatkoća mješavine varira i trebali biste je sami isprobati.
najčešća pogreška koju ljudi rade sa stevijom ili steviozidom je odmjeravanje previše. vrlo male količine praha mogu jako zasladiti. lako je dodati previše stevije, koja preplavljuje okusne pupoljke. izazov je pronaći pravu količinu stevije za korištenje jer je jako koncentrirana.
stevija dolazi u mnogim oblicima: (slatkoća varira od svakog oblika.)
- tekući koncentrat, lako se mjeri u kapima (blagi okus sladića)
- ekstrakt bijelog praha, okusa bez sladića (oblik koji se prvenstveno koristi u japanu)
- ponekad se miješa s neslatkim punilom koje se zove maltodekstrin.
- svježi listovi stevije - izrazito slatkog okusa s jakim okusom sladića
- sušeni list, fino mljeveni (aroma sladića)

10) koliko kalorija ima ekstrakt stevije?
gotovo nikakve. smatra se da ekstrakti stevije imaju nula kalorija, nula ugljikohidrata, nula šećera, nula masti i nula kolesterola.

11) može li ekstrakt stevije zamijeniti šećer u prehrani?
na prvom mjestu treba reći da prehrambena industrija dodaje prevelike količine šećera u našu hranu. ovaj dodani šećer praktički je lišen nutritivnih prednosti i, u najboljem slučaju, predstavlja prazne kalorije u prehrani. zaista nam ne treba ovaj dodani šećer u hrani. svakodnevno trebamo jesti svježe voće i povrće koje sadrži dovoljno šećera za naše tijelo. stevija je mnogo slađa od šećera i nema nijednu od nezdravih mana šećera. u slučaju hipoglikemije, stevija ili steviozid naravno ne mogu zamijeniti šećer. posavjetujte se sa svojim liječnikom.

12) što je sa stevijom ili steviozidom i zdravljem zuba?
iz pokusa s albino sprague-dawley štakorima das et al. (1992.) zaključili su da ni steviozid ni rebaudiozid a nisu karijegeni (uzrokuju karijes).
iako se pokazalo da prilično visoke koncentracije steviozida i ekstrakata stevije smanjuju rast nekih bakterija, koncentracije koje se koriste u svrhu zaslađivanja su prilično niske. stoga bi povoljan učinak uporabe steviozida prije bio posljedica zamjene saharoze u hrani nekariogenom tvari.
štoviše, steviozid je i kompatibilan s fluoridom i značajno inhibira razvoj plaka, stoga stevija zapravo može pomoći u sprječavanju karijesa.

13) mogu li se stevija ili steviozid koristiti u kuhanju i pečenju?
apsolutno! talište steviozida je 198 °c bez raspadanja ili posmeđivanja. izuzetno je stabilan na toplinu u različitim situacijama svakodnevnog kuhanja i pečenja, kompatibilan s mliječnim proizvodima i kiselim voćem kao što su jagode, naranče, limeta i ananas. štoviše, stabilan je ph, ne može se fermentirati i ne potamni tijekom kuhanja te stoga ima širok raspon primjena u prehrambenim proizvodima.

14) kakav je sastav ekstrakta stevije?
četiri glavna steviol glikozida su: steviozid, rebaudiozid a, rebaudiozid c i dulkozid a. odavno je poznato da rebaudiozid a ima najbolja senzorna svojstva (najslađi, najmanje gorak) od četiri glavna steviol glikozida. na razini cijele biljke, steviol glikozidi imaju tendenciju nakupljanja u tkivima kako stare, tako da stariji donji listovi imaju više sladila od mlađih gornjih listova. budući da su kloroplasti važni u sintezi prekursora, ta tkiva lišena klorofila, poput korijenja i nižih stabljika, ne sadrže glikozide ili ih sadrže u tragovima. nakon što započne cvatnja, koncentracije glikozida u lišću počinju opadati.

15) kako pripremiti ekstrakt stevije?
tekući ekstrakt može se napraviti od svježih ili od osušenih i mljevenih listova stevije. jednostavno pomiješajte odmjerenu količinu lišća stevije ili biljnog praha s čistim alkoholom (brand ili scotch također će poslužiti) i ostavite smjesu da odstoji 24 sata. filtrirajte tekućinu od lišća ili ostataka praha (npr. pomoću filtera za kavu) i razrijedite prema ukusu čistom vodom. imajte na umu da se sadržaj alkohola može smanjiti polaganim zagrijavanjem ekstrakta i dopuštanjem da alkohol ispari. ekstrakt čiste vode može se pripremiti na sličan način, ali neće izvući toliko slatkih glikozida kao što će to učiniti alkohol. svaki tekući ekstrakt može se kuhati i koncentrirati u sirup.

16) kakav je pravni status stevije i steviozida?
i biljka stevija, njezini ekstrakti i steviozid koriste se već nekoliko godina kao zaslađivač u južnoj americi, aziji, japanu, kini i u različitim zemljama eu. u brazilu, koreji i japanu listovi stevije, steviozid i visoko rafinirani ekstrakti službeno se koriste kao niskokalorični zaslađivač. u sad-u se lišće stevije u prahu i rafinirani ekstrakti iz lišća koriste kao dodatak prehrani od 1995. godine 2000. europska komisija odbila je prihvatiti steviju ili steviozid kao novu hranu zbog nedostatka kritičkih znanstvenih izvješća o steviji i razlike između navedenih studija u pogledu mogućih toksikoloških učinaka steviozida, a posebno njegovog aglikonskog steviola (kinghorn, 2002; geuns, neobjavljeno). prednosti steviozida kao dodatka prehrani za ljude su višestruke: stabilan je, nekaloričan je, pomaže u održavanju dobrog zdravlja zubi smanjujući unos šećera te otvara mogućnost za korištenje kod dijabetičara i bolesnika s fenilketonurijom te kod pretilih osoba .

od 2005. stevia i njezini ekstrakti odobreni su kao dodatak stočnoj hrani u europi.